Pedikuloza vlasišta je ušljivost vlasišta bez obzira na redovitu higijenu. Ušljivost glave rasprostranjena je širom svijeta. Njezina pojavnost nije vezana za socijalni status ili higijenske navike pojedinca. Najčešće se pojavljuje kod djece predškolske i školske dobi, te kod njihovih članova obitelji. Uš se hrani malim obrocima krvi do koje dolazi bezbolnim ubodima u kožu. Prilikom uboda, uš unese slinu u ubodnu ranicu te dolazi do iritacije i svrbeža. Gnjide su jajašca voštane strukture, bjeličastosjajne i zalijepljene uz vlas. Iz gnjide se za 7 dana izleže uš koja kroz 14 dana može postati spolno zrela i samo snositi nova jajašca. Ušljivost može zahvatiti i druga područja (trup i genitalnu regiju). Prenosi se izravnim kontaktom ili neizravno, četkama i šeširima. Glavni je simptom svrbež vlasišta, osobito iza ušiju i na zatiljku, a kao posljedica grebanja ponekad se događa sekundarna infekcija, vlaženje i neugodan miris uz povećanje regionalnih limfnih čvorova. Često roditelji odlaze liječniku zbog pojave “ekcema” na zatiljku praćenog svrbežom, a pažljivim pregledom vlasišta mogu se uočiti mala, ovalna, sivkasta jajašca čvrsto pripijena uz vlasi. Ne mogu se lako ukloniti, a za nekoliko dana se pretvaraju u uši. Potrebno je prevenirati nastanak pedikuloze higijenskim mjerama i izbjegavanjem zajedničkog korištenja češljeva, kapa i šalova. Za uklanjanje uši i jajašaca se koriste šamponi koji se mogu kupiti u ljekarnama (na bazi aktivnog sastojka permetrina), a potrebno je i mehanički uklanjati jajašca iščešljavanjem gustim češljem. Budući da se uši lako mogu prenijeti i na ostale članove obitelji, potrebno je poduzeti i mjere opreza – šamponom istovremeno oprati vlasišta svih članova obitelji te oprati svu posteljinu, ručnike, kape i odjeću koja se navlači preko glave. Također je potrebno usisati sve podove i oprati namještaj. Primijetite li uši kod djeteta, odmah obavijestite djelatnike vrtića kako bi drugi roditelji provjerili ima li ih i njihovo dijete. Ušljivost nije sramota. Suzbiti ušljivost težak je posao koji zahtjeva angažiranost roditelja uz suradnju odgovornih osoba (liječnika, djelatnika vrtića i slično) i timski rad na prevenciji ponovnog nastanka.