Druge nedjelje adventa pali se druga svijeća, tradicionalno ljubičasta, poznata i kao pomirilica ili betlehemska svijeća, odnosno svijeća mira. Plamen ove svijeće potiče na razmišljanje o unutarnjem miru i pomirenju s drugima. Kroz razdoblje adventa trebali bismo se usmjeriti na mir, pomaganje drugima, opraštanje te shvaćanje i uvažavanje različitosti.

Tako smo se danas, u ponedjeljak, okupili u Vrtiću i svi zajedno upalili drugu svijeću na našem adventskom vijencu. Ovaj svečani trenutak učinili smo posebnim čitanjem prigodnih priča, govorenjem recitacija i plesom. Pročitali smo predivnu slikovnicu „Lav i ptica“ autorice teksta i ilustracija Marianne Dubuc i toplu priču „Prelijepe saonice“ iz zbirke „Božićne priče“ autorice Jasminke Tihi-Stepanić. Na kraju smo svi zajedno recitirali pjesmicu Stjepana Jakševca „Novogodišnji vlak“, a potom i zaplesali na božićne pjesmice.

 

Novogodišnji vlak

(Stjepan Jakševac)

 

Jedne noći iznenada,

u stanicu moga grada

na nečujan neki znak

stigao je čudan vlak

Kad sam bolje pogledao,

u čudu sam čitat stao,

uzduž vlaka krupna slova:

GODINA SE VOZI NOVA.

E, pa sretna bila svima –

Velikim i malenima!

 

Adventske svijeće unose toplinu i duhovnost u domove tijekom blagdanskog razdoblja. Izvorno je adventski vijenac imao 24 svijeće – jednu za svaki dan od 1. prosinca do Badnjaka. Kasnije se broj svijeća smanjio na četiri, simbolizirajući četiri tjedna adventa. Adventski vijenac u svom današnjem obliku osmislio je Johann Hinrich Wichern 1839. godine. On je radio s djecom u sirotištu i koristio je vijenac s 19 malih crvenih i 4 velike bijele svijeće kao vizualni način odbrojavanja dana do Božića. Tradicija se brzo proširila diljem Njemačke, a zatim i u druge europske zemlje. U Hrvatskoj je postala popularna u 20. stoljeću i sada je neizostavan dio adventskih običaja u mnogim domovima.