”Majke ruke svoje djece drže kratko, ali njihova srca zauvijek”, rekao je nepoznati autor i u tome nimalo nije pogriješio. Kada smo djeca, kada odrastemo u samostalne ljude, majka je važna osoba u našim životima. One su naša sigurna, mirna luka i jedino majčin poljubac ozdravljuje svaku bol.

Drugu nedjelju u mjesecu svibnju slavimo Majčin dan, blagdan u čast svih majki i majčinstva. Toga dana se majke uglavnom daruju cvijećem te čestitkama i malim poklonima koje su izradila njihova djeca. Tako su i Puzzlići izradili čestitke s posebnim cvjetovima za svoje mame.

15. svibnja obilježava se Međunarodni dan obitelji s ciljem da se naglasi važnost obitelji kao osnovnog elementa svakog društva . Toga dana smo pozvali Puzzliće da sa članovima svojih obitelji dođu u vrtić kako bi zajedno proslavili zajedništvo, vezanost i ljubav koju osjećaju jedni prema drugima.

Bez obzira na sve definicije svijeta, obitelj zapravo definiramo mi sami. Zajednička nota svim obiteljima je ljubav. Ljubav u obitelji je beskrajna. Obitelj je suosjećajna, zabavna, pouzdana, jedinstvena, sposobna praštati, iskrena, zaštitnička, prijateljska, konstantna… Pripremili smo i osmislili različite aktivnosti kojima smo obilježili ovaj važan dan, ali i proveli ugodno vrijeme sa svojim najmilijima.

Posjetili smo MiniPolis u Zagrebu, koji ima više od 40 kućica raspoređenih tako da čine pravi mali grad za djecu. Kućice su minijaturizirane replike stvarnog svijeta, a djeca u njima kroz igru otkrivaju što žele biti kad odrastu. Kroz edukativni program smo se upoznali s više od 50 zanimanja i uloga.

MiniPolis je u svojoj izvedbi u potpunosti prilagođen djeci i njihovim potrebama, a scenariji i zadaci koje su integrirali snažan su impuls i poluga njihovom psihofizičkom razvoju. Vrijeme provedeno u MiniPolisu je kvalitetno iskorišteno i investirano u  dobrobit djece.

 

 

Tijekom svibnja provodili smo prometni odgoj u vrtiću, U dvorani vrtića slagali smo prometne poligone na kojima su djeca imala priliku isprobavati različite situacije u prometu, razvijajući prvenstveno samozaštitna ponašanja.
Djeca su bila podijeljena u dvije skupine ljudi u prometu – vozači i pješaci. 

Vozači su razvijala sljedeće vještine i stjecala spoznaje o tome kako:

• voziti kada imamo semafor –  značenje svake boje zasebno, kada treba stati, a kada krenuti
• što činiti  kada je pješak u blizini 
• se ponašati u odnosu na druge vozače  prometu
• koju zaštitnu opremu trebamo nositi u prometu

Pješaci su razvijali nove spoznaje o tome:

• kako prijeći cestu uz pomoć semafora – što znače boje crvena, žuta i zelena?
• kako prijeći cestu kada nema semafora – pogledati lijevo – desno, prijeći preko zebre
• što znače pojedini prometni znakovi?

Cilj aktivnosti u okviru prometnog odgoja je prvenstveno razvijanje samozaštite i samozaštitnih ponašanja, koje je osobito važno za djecu koja uskoro kreću u prvi razred osnovne škole.

Predlažemo roditeljima da i oni potiču i prakticiraju samozaštitna ponašanja kod djece, jer će na taj način dijete vrlo brzo usvojiti vještine i sposobnosti sigurnog ponašanja u prometu.

Posjetili smo policijsku postaju Karlovac. Tamo su nas dočekali ljubazni djelatnici, odnosno policajka koja nas je kratko i na djeci razumljiv način educirala o prometnim pravilima i ponašanjem na ulici (u prometu), kao i opasnostima koje prijete i kako ih izbjeći. Provela nas je policijskom  postajom  i pokazala nam  kako je to u policiji. Vidjeli smo gdje se nalazi pritvor, vidjeli smo izbliza policijski motor, čuli sirene. Ono što je bilo najzanimljivije i što je oduševilo Puzzliće bilo je vidjeti i sjesti na policijski motor! Svatko je hrabro i spremno sjeo na motor, a strahu nije bilo mjesta!

“Poznato je da su kaktus bajke prave poslastice za ježeve, iako još nitko nije dokučio u čemu je razlika između njih i običnih bajki. O tome učenjaci još raspravljaju, pa će u dogledno vrijeme biti objavljeni rezultati njihovih istraživanja.”

Načelno se ipak slažu u tome da je bajka kraća priča, u kojoj se pripovijeda obično o samo jednom događaju s malim brojem likova. Tvrde da takva priča mora biti fantastična, da likovi, stvari i pojave koji se u njoj pojave nisu stvarni.

No, ježevi, kaktusi, olovke, čičak, oblaci, trnje i cvijet veoma su stvarni i svi smo ih u svom životu vidjeli mnogo puta. Isto je tako normalno da kaktus ima bodlje, da su one oštre i zašiljene i da bodu. Ništa misteriozno nema ni u tome da oblak ponekad zaplače i na zemlju padne kiša. Cvijet može izgledati fantastično, ali sasvim je uobičajeno da s vremena na vrijeme, kad osjeti potrebu za time, procvjeta i pokaže se svijetu u svojoj ljepoti. Pa ipak, kada se sve to sabere zajedno, nastane bajka. Kaktus bajka. Naoštrili smo svoju pažnju i pridružili se učenjacima u istraživanju tog fenomena i gledali Gradsko kazalište lutaka Split s predstavom „Kaktus bajka” ( u sklopu InPuT Festa Karlovac ).