U ožujku smo u skupini „Bubamare“ imali prilagodbu novoupisanih prijatelja pa smo veliki dio mjeseca proveli grleći se i tješeći. Da bi prilagodba protekla bez poteškoća surađivali smo s roditeljima i dogovarali daljnji tijek rada poštujući razvojne faze djece rane dobi te individualne potrebe i ritam svakog pojedinog djeteta.

S obzirom na prije navedeno, glavni ciljevi ovog mjeseca bili su nam učvršćivanje socio-emocionalne veze između djece i odgojiteljica, razvoj osjećaja sigurnosti djece prilikom boravka u vrtiću te postupnost u uspostavljanju navika. Kod starije djece cilj je bio razvoj pozitivnih stavova i osjećaja skrbi prema mlađoj djeci te pomoć pri njihovom sudjelovanju u svakodnevnim aktivnostima koje se odvijaju u vrtiću. To su naši stariji prijatelji i više nego uspješno odradili!

Prve aktivnosti odnosile su se na upoznavanje djece sa simbolima skupine i osobnim znakom koji se nalaze na krevetićima i ormarićima. Djeca su s posebnim interesom promatrala aplikaciju bubamare koja se nalazi na vratima sobe dnevnog boravka te je bila poticaj za konzumaciju obroka, slaganje igračaka i smirivanje prilikom adaptacijske krize.

Provodile su se aktivnosti pod temom „Ovo sam ja, ovo su moji prijatelji“. Glavni cilj ovih aktivnosti bio je razvijanje pojma o sebi (ime, spol, dijelovi tijela, članovi obitelj). Manipuliranjem i istraživanjem ponuđenih poticaja i prostora vrtića, djeca su stekla iskustva i spoznaje o svom tijelu. U tome nam je najviše pomoglo ogledalo u kojem smo promatrali svoje lice i ostale dijelove tijela.

Ovaj mjesec naučili smo puno novih pjesmica, a najdraža nam je „Ide, ide bubamara“ koju pjevamo svaki dan dok čekamo da nam se obrok ohladi, a kad nam je osobito teško tu je „Hoki, poki“ koji nas u trenu raspleše. U prevladavanju adaptacijske krize puno su nam pomogle slikovnice koje smo posudili iz bibliobusa karlovačke Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ a najdraže su nam one o životinjama i različitim načinima njihova glasanja. Te su nas slikovnice svaki dan uspavljivale i uz njih boravak u vrtiću nije bio toliko težak!

Svaki dan provodimo i tjelesne aktivnosti uz demonstraciju odgojiteljica. Vježbamo podižući ruke i noge te poskakujući. Time postajemo svjesni svojih mogućnosti i napredujemo motorički.

Ovaj period obilježio je i rad na razvoju empatije. To smo postigli putem zagrljaja i razgovora o emocijama – „Gle! Prijatelj je tužan, ajmo ga zagrliti da mu bude lakše!“.