Boravak na otvorenom prostoru i svježem zraku ima pozitivan utjecaj na cjelokupni psihofizički razvoj. Igrajući se na otvorenom djeca pokazuju svoju prirodnu radost i radoznalost, razvijaju se vještine na svim razvojnim područjima i zadovoljava potreba za kretanjem. Šetnja je jedna od aktivnosti u dječjem vrtiću u kojoj djeca dolaze u interakciju s neposrednom prirodnom i društvenom okolinom. Provodeći vrijeme u šetnji i pokretu djeca poboljšavaju izdržljivost i motoriku, upoznaju se s prirodnim pojavama, biljkama, životinjama u prirodnim uvjetima te s djelatnostima s kojima se ljudi bave. Djeca koja borave na svježem zraku, u prirodi, samostalnija su, bolje spavaju, lakše se koncentriraju, jačaju društvene vještine, fizički su spretnija, a razvijaju i veće razumijevanje za prirodu i okoliš. Puzzlići su tijekom rujna odlazili u duge šetnje okolicom vrtića i istraživali poticajnu okolinu. U jednoj takvoj šetnji su sakupljali lješnjake.

Tjelesna aktivnost jedna je od najvažnijih komponenti motoričkog razvoja djeteta. Djetinjstvo je dob kada najviše možemo utjecati na njegov razvoj i stvaranje pozitivnih, zdravih životnih navika. Živimo u svijetu u kojem je sjedilački način života i neaktivnost prevladala i postala normalna te je svatko tko se bavi tjelesnom aktivnošću na dnevnoj bazi pojedinac u masi neaktivnih ljudi. Upravo zbog takvog novog načina života bitno je kod djece razvijati naviku i ljubav prema tjelesnoj aktivnosti kako ju ne bi gledali kao nešto što moraju raditi nego kao nešto čime se žele baviti. Zato nam djetetova potreba za kretanje te njegov pravilni rast i razvoj moraju biti poticaj kako bismo na njega utjecali pozitivno i kako bismo mu pomogli da se razvije. Zanimljivim sadržajima moramo ih potaknuti na vježbanje te im usaditi nova znanja i vještine koje su im potrebne. Poligon prepreka je djeci interesantna aktivnost u kojoj rado sudjeluju.

 

Igra je glavna dječja aktivnost, ona je nešto poput “rada za odrasle“ (Petrović-Sočo, 2014). Koliko je igra važna govori njeno spominjanje u Konvenciji o pravima djeteta (1989) kao pravo svakog djeteta koje se treba poštivati od strane svih osoba uključenih u odgoj i obrazovanje djece. Igra nije jednostavna aktivnost, kako je odrasli često znaju percipirati, već je ona proces koji obuhvaća niz područja djetetova razvoja. Jednako kako se dijete kroz vještine usvojene u djetinjstvu priprema za buduću odraslu dob, tako se i kroz igru priprema kroz sve ono što ga čeka u budućnosti. Simbolička igra jedan je od najvažnijih procesa u dječjem razvoju. Ona je korak ka odrastanju. Kroz nju dijete koristi razne predmete iz okruženja, geste i zvukove kako bi prikazalo neki događaj ili situaciju. Upravo je zato simbolička igra vjeran pokazatelj djetetove mašte i slobode.

Odrasli djeci služe kao model ponašanja, a djeca tijekom svakodnevnog boravka s odraslima promatraju odrasle i njihove geste koje kasnije reprezentiraju u imitativnoj igri. Kada dijete tijekom simboličke igre reprezentira svakodnevne situacije (posao roditelja, kupovina…) ono uči o stvarima važnima za razvoj u društvu kao što su spolne uloge, učenje o pravilima, razumijevanje viših emocija te razumijevanje kulture u kojoj dijete odrasta (Sočo, 2014).

Jezik umjetnosti koji je djeci najbliskiji je likovni jezik. Likovni jezik sadrži ideju slobode, kreativnosti, mašte i otkrića. Djeca se rađaju kao umjetnička bića koja imaju jedinstvenu moć zapažanja svega umjetničkoga oko sebe. Kako bi djeca mogla izražavati svoju individualnost i kreativnost odgojitelj bi trebao pokušati potaknuti ih da iskažu vlastitu originalnu zamisao.

Odgojitelj pokazuje interes za njih tako da postavlja poticajna pitanja, ohrabruje dijete i daje mu slobodu likovnog izričaja. Odgojitelj treba djetetu dati povratne informacije koje će ga potaknuti na daljnje stvaranje. Takvom interakcijom odgojitelj kod djece jača samopouzdanje, pozitivnu sliku o sebi i pruža orijentir za daljnje likovno izražavanje vlastitih ideja te im time još više ulijeva osjećaje slobode i sigurnosti. Takvim postupcima odgojitelj djeci daje do znanja da cijeni njihov trud i kreativan napor.

Likovnim izražavanjem djeca razvijaju brojne sposobnosti kao što su sposobnost izvođenja preciznih pokreta oko-ruka, senzornu integraciju i taktilnu osjetljivost, uče se osobnoj higijeni poput pranja ruku poslije likovnih aktivnosti, zaštita odjeće i radne površine, a najvažnije od svega, razvijaju osobne kompetencije kao što su razvoj samostalnosti, samopoštovanja, sposobnosti, spretnosti, ali i realne procjene vlastitih mogućnosti. Likovne aktivnosti također potiču razvoj kognitivnih procesa kod djece tako što djeca spoznaju prostor i predmete te njihova svojstva kao što su boja, veličina, tekstura, miris, dubina, oblik i pokret. Putem likovnih aktivnosti djeca uspostavljaju kontakt i komunikaciju te zajednički rade, dogovaraju se i razmjenjuju kreativne ideje.