Prvi izlet u ovoj pedagoškoj godini, sa starijom odgojnom skupinom i djecom iz skupine programa predškole proveli smo u suradnji s Lovačkim društvom „Belaj“, u organizaciji predsjednika društva Ivana Reljca, kao i s njihovim članovima društva, domaćinima koji su nas ugostili i poželjeli nam dobrodošlicu. Zajedno s članovima društva, dočekali su nas i naši stari prijatelji iz vrtića, a sada prvašići PŠ Belaj i PŠ Leskovac Barilovićki (koji su izazvali veliko iznenađenje i veselje kod djece), kao i njihovi učitelji Ivan Tomičić i Renato Ilić.

Vožnja autobusom kod djece je stvarala veselje i uzbuđenje, jer je nekoj djeci ovo bio prvi izlet s prijateljima iz vrtića, a nekome i prva vožnja autobusom.

Putujući do doma, koji nam nije bio daleko, na putu uočavali smo i prepoznavali domaće životinje, krajolik i put do Lovačkog doma „Belaj“.

Prilikom dolaska pozdravio nas je član društva Marijan Stišćak, koji nam je kratko ispričao o Lovačkom društvu „Belaj“, kada je osnovano, koliko je staro, veliko te koje se sve životinje mogu naći u području njihovog lovišta, kao i tko sve može biti lovac. Područje na kojem se prostire lovište je omeđeno Mrežnicom i Koranom te pokriva područje gradova Karlovca i Duga Rese i općine Barilović, a u njemu je 40-ak članova. Čuli smo da se u području lovišta nalaze životinje poput jelena, lisice, zeca, fazana, divljih svinja, a da su lovci osobe koje također i brinu i hrane životinje pogotovo zimi kada za njih nema hrane u prirodnom staništu. Poseban dojam na djecu su ostavili pehari koji su se nalazili u Domu, pa je g. Marijan ispričao djeci kako su se oni ovdje u prostoru našli, naime Lovačko društvo „Belaj“ njeguje i lovno streljaštvo, pa su u sklopu streljaštva osvojeni i dotični pehari i medalje, koji su oduševili djecu. Nakon razgovora s g. Marijanom, krenuli smo i sami put šume, kako bi mogli možda vidjeli koju životinju ili nabrali i sami kestene. Na putu u šumi, osluškivali smo šuštanje lišća, uočavali boje lišća, raznolikost i veličinu drveća. Nažalost, kestene nismo našli, ali su djeca vrlo vješto prepoznala gljive sunčanice i gljivu muharu, kojoj smo otpjevali pjesmicu „Muhara“. Šetnjom po šumi uočavali smo i druge gljive, koje nismo dirali, ali izgled i neobičnost boja je privlačila djecu. U jednom stablu djeca su uočila duplju, približili smo se bliže ne bi li vidjeli da li u njoj možda stanuje jež, no nismo ga našli.

Prilikom boravka u šumi, zamijetili smo i odbačeno smeće, pa smo i o njegovom zbrinjavanju kratko porazgovarali, kao i o neprihvatljivom i neprimjerenom ponašanju ljudi, tako da je boravak u prirodi donio spoznaju i o ekološkom prihvatljivom ponašanju, kao i o samoj spoznaji šume, životinja i biljaka koje se u njoj nalaze. Mogli bismo reći da boravkom djece u prirodi, konkretno u šumi, ona djeci pruža slobodu, potiče djecu na igru, maštovitost, razigranost, pokret, svježinu, slobodu. Puno toga smo dobili prilikom boravka u njoj.

Nakon boravka u šumi, vratili smo se do Doma, kako bi se počastili kestenima koje su za nas topli čaj i pečene kestene pripremili članovi Lovačkog društva „Belaj“.

Među članovima Lovačkog društva „Belaj“ prepoznali smo i roditelje djece s izleta, kao i stare roditelje koji su bili korisnici našeg vrtića. Lijepo je vidjeti da suradnjom šire društvene zajednice, možemo doprinositi obogaćivanju odgojno obrazovnog rada, kako sa suradnjom Lovačkog društva „Belaj“, OŠ Barilović, i njihovim područnim školama PŠ Belaj i PŠ Leskovac Barilovićki, tako i sa samim roditeljima iz vrtića.

Veselimo se i dalje suradnji i na kraju što drugo poželjeti lovcima nego „Dobru kob“.