Mješovite odgojne skupine su one u kojima je razlika u dobi među djecom dvije ili više godina. Dobno mješovite skupine ne predstavljaju novu ideju te je već u 19. stoljeću poznata pedagoginja Maria Montessori uvodila taj oblik organizacije u vrtiće. 

U našem vrtiću sve su odgojno-obrazovne skupine mješovite. To znači da u njima borave djeca različite dobi, odnosno u jasličkim skupinama djeca od prve do treće godine, a u vrtićkim skupinama od treće godine do polaska u školu. Prednosti ovakvih skupina u odnosu na homogene, dobno ujednačene skupine su višestruke što potvrđuju brojna istraživanja.

 Pri formiranju mješovitih skupina, polazi se od stajališta da se djeca razlikuju po sposobnostima, znanju, iskustvu i interesima, a naročito je to izraženo u mješovitim skupinama. Djeca u prisutnosti starije i mlađe djece jedni od drugih nauče više, nego u skupini vršnjaka. Također, ovakve skupine daju osjećaj obiteljske atmosfere i tako olakšavaju prilagodbu na vrtić. Obiteljski život i atmosferu obilježavaju djeca različite dobi, te je tako i u vrtiću pa mješovita skupina predstavlja prirodnije okruženje. Nije prirodno za dijete da većinu vremena provodi u dobno jednoličnim grupama gdje nema prilike steći brojna iskustva važna za svakodnevno funkcioniranje. Osim toga, u jednoličnim grupama dolazi do „prisilne“ usporedbe djece međusobno i razvija se kompetitivnost, umjesto da se prati djetetov individualni napredak. Također, istraživanja pokazuju da djeca do 8. godine najbolje uče upravo kroz interakciju i iskustvo s mlađom i starijom djecom te odraslima. Primjerice, u mješovitim skupinama, starija djeca imaju priliku istraživati i usavršavati svoje vještine vodstva, što bi u jednoličnim skupinama bilo znatno teže. Mnoga djeca koja u skupini vršnjaka nisu dovoljno samopouzdani za ulogu vođe – u mješovitim skupinama se osjećaju sigurnijima.

Iz mnogih studija vidljiv je različit pozitivan efekt boravka djece u mješovitim skupinama, posebno u znanju i savladavanju socijalnih vještina jer uče na prirodan, a ne nametnut i isprogramiran način. Djeca su uspješnija u akademskim vještinama, imaju jače samopouzdanje, bolje razvijene socijalne vještine, te bolji odnos prema vrtiću, a kasnije i školi.

Uloga svakog djeteta u skupini jednako je vrijedna. Razvoj djeteta ne procjenjuje se u usporedbi s drugima već se svako dijete prati i procjenjuje kao individua. Naime, uspoređivanje s drugima, odnosno kompetitivnost, za djecu predškolske dobi nepoželjna je jer u toj dobi djeca još nisu zrela nositi se s time, te to može dugoročno dovesti do pada samopouzdanja i gubitka motivacije za napredovanjem. Suprotno tome, praćenje djetetovog individualnog napretka i isticanje sve boljih vlastitih rezultata, povećava mu samopouzdanje i potiče na dodatno istraživanje i učenje.

Potencijal mješovite odgojno-obrazovne skupine krije se upravo u tome; mlađa se djeca uz stariju osjećaju hrabrije, otvorenije i opuštenije te lakše i brže uče. Starija djeca su primjer mlađima, brinu za njih, pokazuju im kako naučiti nešto novo, čime mlađe potiču i ohrabruju, a sami učvršćuju samopouzdanje i uče iznositi vlastite stavove i ideje. Djeca na prirodan način uče međusobno surađivati, pomagati, dijeliti. Također, imaju mogućnosti odabrati mlađeg ili starijeg partnera za igru, ovisno o svojim potrebama i interesima.

Ovaj pozitivni utjecaj djece jednih na druge očituje se u svim područjima razvoja, posebice spoznajnom (razmišljanje, stjecanje novih znanja i vještina, rješavanje problema, istraživanje), socio-emocionalnom (druženje, pružanje pomoći, dogovor oko korištenja stvari, sposobnost čekanja na red, samokontrola, samostalnost, suradnja i timski rad) te komunikaciji i govoru (druženje djece različite dobi pozitivno utječe na razvoj govora mlađe djece i usvajanje novih riječi).

Kako bi mješovita skupina uspješno funkcionirala, važno je da odgojitelj prati i poznaje svako dijete u skupini kao individuu i grupu kao cjelinu te s time usklađuje svoja pedagoška znanja koja primjenjuje u praksi. Poznavajući djecu u skupini, odgojitelj može ponuditi djeci odgovarajuće sadržaje i poticaje te na mudar način usmjeravati aktivnosti, igre, interese djece u smjeru najpovoljnijem za razvoj i učenje.

Može se zaključiti da dobno mješovite skupine pozitivno utječu na razvoj sve djece; na spoznajni, socijalni i emocionalni razvoj kao i na igru djeteta jer uključuju prosocijalna ponašanja koja doprinose cjelokupnom razvoju.

 

Tajana Umnik Stojić, pedagoginja