PRILAGODBA (ADAPTACIJA) DJETETA NA JASLICE/VRTIĆ

 

Novi i uzbudljiv događaj u životu djeteta i roditelja je zasigurno polazak u jaslice/vrtić. Dakako velika je to promjena i djetetu, a i roditelju.Često je to prvo odvajanje od roditelja. Naime, dijete iz sigurne i zaštićene obiteljske sredine dolazi među nepoznate ljude i nepoznat prostor. Takve promjene kod djece znaju izazivati strah od odvajanja i strah pred nepoznatim osobama i situacijama. Samim time odvajanje je dio procesa odrastanja djeteta koje je neophodno za njegovo osamostaljivanje i razvoj njegove ličnosti. Dakako bitno je vrijeme kako bi se dijete prilagodilo novoj okolini i situaciji.

 

KOJA SU NAJČEŠĆA PONAŠANJA ZA VRIJEME PRILAGODBE!?

 

Kretanje u vrtić/jaslice za veliku većinu djece predstavlja stres, koji se može manifestirati kroz niz emocionalnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija, do kojih dolazi kod procjene situacije kao opasne ili uznemiravajuće.

Djeca često prvih dana u vrtiću mogu:

• oštro protestirati
• burno reagiraju pri rastanku s roditeljima,plaču,ritaju se,otvoreno se bune protiv nove situacije.Trenutak rastanka je krizni trenutak i većina se djece nakon što roditelj ode smire i zaigraju. Kod neke djece protest se može javiti nakon nekoliko dana, kad shvate da u vrtić moraju svaki dan, a još se ne osjećaju sigurno, iako prvih dana ulaze u sobu bez problema. Burnije obično reagiraju mlađa djeca.
• svoju bespomoćnost izražavati nesretnim plačem i pasivnošću
• odbijati kontakt s odgojiteljem ili biti potpuno orijentirana na njega
• odbijati hranu,slabo jesti
• kratko i nemirno ili uopće ne spavati
• čvrsto držati dudu, bočicu, gazu
• neka djeca postaju povučena i tužna
• zbog razdražljivosti neka djeca češće dolaze u sukobe s drugom djecom
• moguća je i regresija u ponašanju(vraćanje na ranije oblike ponašanja,npr.ponovno traži dudu,pelene…)

Ponašanja su ova dakako prolazna i kako se dijete privikava na novi prostor, vrtić, zamjenjuju ih aktivno sudjelovanje u životu grupe, igra, istraživanje prostora, materijala i dobro raspoloženje.

 

KAKO ĆE PROTEĆI PROCES PRILAGODBE I KOLIKO ĆE TRAJATI OVISI O:

 

• temperamentu djeteta-lakše će se prilagoditi dijete dobrog raspoloženja,koje prihvaća nove osobe i stvari s povjerenjem i prihvaća promjene bez burnih reakcija;teže će se prilagoditi neraspoloženo i nezadovoljno dijete,sklono povlačenju u novim situacijama,pretjeranih reakcija na neugodne doživljaje ili promjene
• dobi djeteta-duža adaptacija se očekuje kod mlađe djece
• iskustvu djeteta – prijašnja pozitivna iskustva odvajanja djeteta od roditelja pozitivno djeluju na prilagodbu, a negativna iskustva (npr. hospitalizacija) imaju negativan učinak
• obiteljskoj sredini-više problema imaju djeca iz nesređenih obitelji,prezaštićivana djeca i djeca autoritarnih roditelja. Optimalan je odnos povjerenja i sigurnosti s roditeljima.
• neka djeca su sklonija reakcijama na fiziološkom planu,te mogu odbijati hranu,napitke,spavanje, mogu imati poremećaj spavanja,probavne smetnje,a mogu i češće pobolijevati.

 

KAKO POMOĆI DJETETU U PRILAGODBI I ŠTO NAPRAVITI PRIJE POLASKA U JASLICE/VRTIĆ!?

 

• privikavati dijete na roditeljeve povremene odlaske-dijete je npr. kod bake po nekoliko sati,što će mu pomoći u shvaćanju da će se roditelj nakon odlaska vratiti
• pripremati dijete na put do vrtića-prošetati uz vrtić
• poticati dijete na samostalnost u hranjenju,oblačenju,obavljanju higijenskih potreba
• privikavati dijete na organizaciju dana kakva će biti u vrtiću(vrijeme obroka,odmora…)
• nikako ne dijete plašiti vrtićem, već govoriti o vrtiću s veseljem i iščekivanjem.Roditelj može djetetu ispričati neku anegdotu iz vremena svojeg boravka u vrtiću.
• Kupnja i priprema stvari za vrtić može se zajedno obaviti s djetetom (npr. kupnja šlapica, pidžame, četkice)
• Pričati s djetetom o tome što ga očekuje u vrtiću, ohrabrivati ga, isticati pozitivno (igračke, nove prijatelje), ali budite konkretni i realni(dijeli se pažnja,prostor,igračke…)
• roditelj također se treba pripremiti na situaciju da odgoj djeteta prepušta u određenoj mjeri profesionalcima, jer ako i roditelj prolazi teškoće pri razdvajanju od djeteta, tko će ostati sabran i pomoći djetetu u nošenju s njegovim emocijama straha, izgubljenosti i bespomoćnosti?

 

ŠTO I TKO MOŽE OTEŽATI ODVAJANJE!?:

 

• roditelj koji se ni ne oprosti s djetetom nego doslovno pobjegne iz sobe
• nesiguran i zaplakan roditelj
• roditelj koji se zadržava i viri u sobu, a dijete ga vidi. Naime, djeca pokazuju tendenciju kopiranja osjećaja roditelja. Dijete koje osjeća roditeljevu nesigurnost i nepovjerenje i samo je nesigurno i nepovjerljivo.
• roditelj koji traži dopuštenje za odlazak (“Mogu li sada otići? Reci mi kada mogu otići…”)

 

KAKO SE PONAŠATI KADA DIJETE KRENE U JASLICE/VRTIĆ!?

 

• bilo bi dobro da (1-2 tjedna)dijete dolazi u vrtić na kraće vrijeme. U jaslicama djeca prvi dan borave po pola sata,a kasnije sve duže po dogovoru s odgojiteljima, dok djeca u vrtiću prve dane mogu boraviti i nešto duže, ali uvijek u vrijeme igre i aktivnosti(do ručka). Dnevni odmor u vrtiću je kritična faza i treba ga uključiti kada je dijete donekle prihvatilo novu situaciju. Važno je da prvi dan i roditelj ostaje u sobi s djetetom, ali da se aktivno uključi u igru i aktivnosti u skupini. Roditelj dopušta djetetu da sudjeluje u upoznavanju s odgojiteljima i djecom onoliko i onako kako ono želi. Zatim upoznaju prostor s djetetom – prođu svakim prostorom koji privuče pažnju djeteta, skrenu mu pažnju na kutiće za igru, igraju se s njim,ali bez roditeljevih burnih reakcija. Također da usmjeravaju pažnju djeteta i na drugu djecu, promatraju njihovu igru, podržavaju ga u igri s djecom (ako to želi). Važno je ne siliti dijete da se igra s drugom djecom. Dobro je da se i roditelj opusti, sjedne s djecom, igra se (is drugom djecom). Nikako ne bi trebalo uspoređivati svoje dijete s drugom djecom, jer svako dijete je individua sama za sebe.
• dobro je odgojitelju reći djetetov nadimak ili ime od milja. Ako ga tako zazove i odgojitelj, lakše će uspostaviti odnos.
• dobro je da dijete sa sobom ima neku dragu igračku ili predmet koji mu pružaju sigurnost
• tijekom perioda prilagodbe važno je ne uvoditi dodatne promjene u djetetovom načinu života (odvikavanje od dude, bočice, privikavanje na “tutu”…). Možda je to boljeostaviti za kasnije kada dijete prihvati jaslice/vrtić.
• rastanaks djetetom treba biti kratak,topao, što vedriji. Roditelj bi trebao biti smiren, ne treba odugovlačiti. Dugotrajno smirivanje djeteta u garderobi ili ponovno vraćanje samo zbunjuju dijete i otežavaju mu.
• kada roditelj ostavlja dijete u vrtiću, treba definirati količinu vremena koju će dijete provesti bez njega, ali u terminima u kojima dijete to razumije (idem kupiti novine,na posao…).Važno je naglasiti potpunu vjerojatnost povratka (kada to obavim, vratiti ću se po tebe…). Dobro bi bilo i definirati aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću (možeš kuhati ručak i igrati s kockicama dok se ne vratim po tebe…)
• dijete treba vidjeti da roditelj odlazi. Nije dobro da roditelj samo “nestane” dok je dijete nečim zauzeto, jer će tada djetetu trebati puno više vremena da bi se u grupi osjećalo sigurnim.
• nakon rastanka bilo bi dobro ne se zadržavati u vidokrugu djeteta (u hodniku, viriti u sobu…)
• po povratku po dijete roditelji se ne zadržavaju dugo na vratima sobe (da ne bi bili uznemiravajući faktor za drugu djecu). S djetetom se mogu zadržati (poigrati) u hodniku.
• važno je uskladiti ritam življenja u obitelji s vrtićkim
• važno je ostvariti dobar kontakt s odgojiteljem. Kad dijete vidi da njegov roditelj i odgojitelj imaju lijep odnos, ljubazan razgovor i razgovor s povjerenjem, tada će se i dijete osjećati sigurnije i smirenije. Odgojitelji i roditelji su partneri, što bi značilo da se trebaju dogovarati, razmjenjivati informacije o djetetu, pitati što ih zanima o djetetu ali mogu i sugerirati kako postupiti djetetu dok je u nekom raspoloženju
• po povratku iz vrtića dobro je više vremena provoditi s djetetom (šetati, igrati se, pričati priče, pružati nježnost, pokazati koliko ga volite i reći da ste veseli što je već toliko veliko da može samo boraviti u vrtiću)
• roditelji trebaju biti strpljivi s djetetom,dopustiti mu da priča o događajima iz vrtića, o svojim osjećajima. Ne treba djetetu braniti ponašanja poput plakanja, ljutnje…ili tražiti od njega “budi dobar”.

 

Roditelji trebaju imati na umu-vrtić je lijepo mjesto puno igre i zabave, teškoće prilagodbe će proći. Važno je zadržati pozitivan stav prema vrtiću, ali i prema sebi. To što ostavljate dijete u vrtiću omogućit će mu da razvija nove vještine i znanja. To shvatite kao izazov, a ne kao kaznu.Vrtić je izvrsna priprema za život. Uči dijete elementarnim vještinama koje svi trebamo imati kako bismo koračali kroz život samouvjereno, a to učenje se odvija na najbolji način-među vršnjacima.

 

Tekst u word formatu možete preuzeti ovdje